Stepinac u Lepoglavi – zapisi nadbiskupova čuvara

Pripremila: Sofija Pejnović

U maju mjesecu 2011.g.javnosti je predstavljena knjiga Dane Mirića  -Stepinac u Lepoglavi – zapisi nadbiskupova čuvara.
Arhiv Srba u RH može se pohvaliti da posjeduje fond Dane Mirić u kojem se nalaze zapisi spomenutog autora o rodnoj Krbavici. Drago nam je da fond možemo proširiti  i navedenom knjigom koja govori o  zanimljivom i vrlo odgovornom radu  Dane Mirića.Ono čime se knjiga bavi je prikaz javnosti zatvorskog odnosa prema Stepincu, te se želi demantirati neistina o zatvorskoj nehumanosti, o Stepinčevoj osobnoj drami i teškom zatvorskom životu. Dane Mirić smatrao je to svojom obavezom, budući da je bio neposredni svjedok te je, kao iskusni milicajac, bio angažiran da bude nadbiskupov čuvar.
Knjiga  nije samo njegov hrabri pokušaj prikaza pravog stanja, nego se on pokazao sposobnim piscem jedne priče koju smatra istinitom.
Ukazanu priliku Mirić je izvrsno iskoristio, nije se bojao, jer je osjećao da je radio časno i moralno. Razočaran pričama kako je prikazivan boravak Stepinca u Lepoglavi, odlučio je u svoje  ime i u ime  svojih drugova, tadašnjih milicajaca, prikazati javnosti činjenice. Nastojao je objasniti da su priče o Stepinčevu trovanju neosnovane i izmišljene.
Čitajući knjigu promatramo odnos unutar zatvorskih zidina. Dane Mirić je, nema sumnje,  jedna savjesna osoba  kojoj je, kao milicionaru, bilo ukazano povjerenje da bude čuvar Alojziju Stepincu, dok  je zagrebački nadbiskup izdržavao zatvorsku kaznu  u Lepoglavi, nakon završetka II svjetskog rata. Čitajući knjigu uočavamo da su Stepinca isključivo zanimali samostalna

Hrvatska i katolička crkva.

Nažalost, katolička crkva bila je sudionik u uništenju srpskog naroda, bliska je bila suradnja Ante Pavelića i katoličke crkve, poklano je na stotine hiljada Srba samo zato što nisu bili katolici, strašna su bila ubijanja Srba u Hrvatskoj, prisilna su bila pokatoličavanja pravoslavaca.
Kao službenik takve katoličke crkve, po završetku II svjetskog rata, Alojzije Stepinac je pritvoren, a pušten je iz zatvora u Lepoglavi 1951.g.
Nezavisna država Hrvatska bila je fašistička, u njoj su vladali rasistički zakoni i nasilno pokatoličavanje. U katoličkoj crkvi Nezavisna država Hrvatska imala je
svog saveznika.

Knjiga završava intervjuom i zanimljivim Stepinčevim odgovorom. Na pitanje novinara što misli kakva će biti reakcija srpskog pravoslavnog naroda ako on bude pušten, Stepinac je odgovorio: „To me se ne tiče.“
Neobičan  odgovor jednog blaženika, ako imamo u vidu  sve primjere smišljenog uništenja srpskog naroda.
Pitamo se da li je takav  odgovor primjeren, ako imamo u vidu svu silinu uništenja srpskog naroda.  Na kraju knjige odgovor- To se mene ne tiče- puno govori o iskustvu jednog milicajca i pitamo se kakve su bile propovjedi jednog svećenika.

Kroz knjigu uočavamo moralne  nazore koji su vladali tamo gdje je Mirić bio angažiran i moralne nazore koji su vladali tamo gdje je Stepinac  službovao.
03.10.1998. g. u Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II proglasio je Stepinca blaženikom. Katolička crkva vodi postupak proglašenja Stepinca svetim.