O nama

SRPSKO UDRUŽENJE SLOVENIJE »STEVAN SINĐELIĆ« LJUBLJANA

SUS »Stevan Sinđelić«, Ljubljana registrovano je početkom 2008 godine i trenutno broji oko 100 članova, većinom mlađe populacije (đaci, radnici i studenti). Mladi ovog srpskog udruženja veoma su ponosni na slavnog junaka Stevana Sinđelića, a naravno oni kroz sam naziv kroz kulturu i veru opravdavaju svoje postojanje. Društvo svoje aktivnosti izvodi u brojnim projektima Saveza srpske dijaspore Slovgenije, čiji su ravnopravni članovi već od same registracije.

Za svoje aktivno delovanje Udruženje je dobitnik različitih priznanja. Glavne delatnosti zadnjih godina Udruženje postiže kroz folklornu, sportsku, dramsku i pevačku grupu. Udruženje je već tri puta nastupalo u Republici Srpskoj i više puta u Sloveniji.

Oni neguju i vole svoje kulturne i verske tradicije, veselo druženje, a do drugih imaju razum i toleranciju.

Srpsko udruženje Slovenije »Stevan Sinđelić« iz Ljubljane uspešno sarađuje sa svim članovima društava u sklopu Saveza srpske dijaspore Slovenije.

Predsednik udruženja:Milan Gajić

Biografija slavnog Stevana Sinđelića

 

20111203081613!Stevan_Sindjelic2Stevan Sinđelić je rođen 1770. godine u selu Vojsci, u Okrugu moravskom (po nekim izvorima, rođen je u selu Grabovac[1]). Njegov otac, ugledni zanatlija Radovan Rakić je umro vrlo mlad, pa se Stevanova majka, Sinđelija, preudala. Zato su ga ljudi po majci Sinđeliji prozvali Sinđelić. Pre ustanka služio je kod čuvenog resavskog kneza Petra, koga su dahije pred početak ustanka posekle. Još pre nego što će podići ustanak, Karađorđe je prelazio preko Velike Morave i sastajao se sa Sinđelićem i dogovarao se o početku ustanka, pa je Sinđelić počeo da prikuplja narod resavskog kraja za ustanak. Čim je objavljen ustanak u Orašcu, Karađorđe je o tome obavestio Stevana Sinđelića.

Stevan Sinđelić je odmah pobunio celu Resavu. Turci, koji su bili u Ćupriji, čim su čuli za ustanak Srba kreću protiv ustanika. Stevan Sinđelić je to na vreme saznao, pa ih je spremno dočekao na Jasenjaru, između Svilajnca i Ćuprije i potukao do nogu. To je bilo njegovo prvo bojevanje i prvi ratni uspeh.

Posle toga, Sinđelić je učestvovao u boju na Ivankovcu sa Milenkom Stojkovićem i Petrom Dobrnjcem, gde su svi skupa pobedili Hafis-pašu, kad im je Karađorđe došao u pomoć. U boju na Ivankovcu, Stevan Sinđelić se pokazao kao dobar i sposoban vojskovođa, pa ga je Karađorđe postavio za vojvodu resavskog.

Nakon boja na Ivankovcu, Stevan Sinđelić je sa Dobrnjcem ratovao po moravskoj dolini i osvojio: Ćupriju, Paraćin i Ražanj, do Deligrada. Tu su iskopali i utvrdili velike i jake šančeve u kojima su dočekali niškog Ibrahim-pašu sa mnogobrojnom vojskom, u isto vreme kada je bio boj na Mišaru (1806 godine).

Posle 1807. i kratkog predaha, došla je za srpske ustanike sudbonosna 1809 godina. Kod Kamenice, sela nadomak Niša, Srbi su imali 6 šančeva. U prvom šancu (na brdu Čegar) bio je vojvoda Stevan Sinđelić sa svojih 3.000 Resavaca. Kad su Turci saznali da su se dve vojvode, Hajduk Veljko i Petar Dobrnjac povukle s vojskom, i da su usled toga Srbi oslabili, krenuli su jakom vojskom na srpske položaje na Čegru.

Boj je počeo u jutarnjim časovima 19. maja 1809. (31. maja po novom kalendaru). Turci su jurišali četiri puta, ali su ih Sinđelićevi junaci odbili. Naposletku, preko onih koji su izginuli i ispunili rovove oko šanca, Turci su na juriš ušli u šanac. Sada je tek nastao pravi okršaj. Borba puškama, pretvorila se borbom kundacima, noževima, hvatanje za gušu i za kosu. Turcima su stalno dolazile nove snage, a Sinđelić je ostao sam.

Kad je Stevan Sinđelić video da ne može Turke isterati iz šanca, da je mnogo Srba izginulo, a da ne bi pao živ Turcima u ruke, opalio je iz svoje kubure u punu burad baruta i tako je završio boj.

Posle ovoga, na Čegru je ležalo oko 16.000 Turaka i 4.000 Srba. Posle ove pogibije niški paša je naredio Srbima da sve srpske glave odseku i odnesu u Niš. Ćurčije su oderali glave, predali paši, a ovaj naredi da se sazida Ćele Kula. I dan danas ovaj spomenik palim Čegeraškim braniocima se nalazi u Nišu i pretvoren je u spomen obeležje.