Stevan Sinđelić Slovenija
ŠTA STRUČNJACI MISLE O HOMOSEKSUALIZMU
HOMOSEKSUALIZAM – KUDA VODI?
Piše: prof. Jovana Vujičić
Duhovna degeneracija
Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bića u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost – a kroz nefiltrirane sadržaje svijesti – reflektiranje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskače ova teška psihička aberacija na scenu svijesti i postaje problem; asocijalno ponašanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu.
Homoseksualnost ukratko kao kompleks više psihičkih, mentalnih i socijalnih poremećaja možemo definirati kao kompleks nedozrelosti muškarca i bježanja od odgovornosti; nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim učincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogućnost adaptacija u normalno socijalno i mentalno okruženje. Zato pokušavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruženje. Time izazivaju učinak otpora i sukoba na svim nivoima.
Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga izvedeni strah i mržnja na muškarca.
Mentalna nezrelost, infantilnost i kompleks zavisti prema muškarcu i kompleks krivnje prema ocu. U kompleksu zavisti prema muškarcu skriva se osjećaj niže vrijednosti zbog ne posjedovanja penisa kao muškarac, a u odnosu kompleksa krivnje prema ocu – incestuidna žudnja.
To je psihički poremećaj tzv. ‘muškobanja’ ili ‘butch’, a psihički poremećaj tzv. ‘femme’ lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane krivnje i straha zbog nesvijesne žudnje za penisom. Sve lezbijke ‘femme’ se straše muškarca i mrze muškarca jer se straše sebe. Filteri svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadržaja van jer bi to za osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na primjerima).
Dakle, homoseksualnost je poremećaj mentalne zaostalosti u procesu psihičke tranzicije od djetinjstva ka sexualnom dobu bića, a poremećaj se reflektira s buđenjem sexualnog kompleksa i, kasnije, sve više u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom.
Lezbijstvo je poremećaj zavisti na muškost i strah od muškosti u isto vrijeme, stvarajući mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u psihičkom razvoju sexualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom morfologije.
Homoseksualnost nije u Sjedinjenim američkim državama (od strane American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, međutim, ne slaže se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti iz „Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders“ (DMA), većina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a većina psihijatara širom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.39
Priroda priznaje samo reprodukciju
Imajući sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve štetne posljedice može imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata sociologinja dr. Milanka Vujičić o homoseksualcima kaže:
,,Sa sociološke točke gledišta, za dijete, zdrav razvoj dječjeg identiteta izrazito je štetno
da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju, i sve ove varijetete i greške prirode moramo, htjeli – ne htjeli, odbaciti i naša planeta može opstati samo u ravnoteži između plusa i minusa… moramo biti na relaciji stroge spolne određenosti, i ja, kao sociolog i žena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba ka tome opredijeliti… iako je velika medijska kampanja populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da će u skorije vrijeme biti sramota ne biti homoseksualac… tako da bi se trebalo okrenuti prirodnom ponašanju, naravno kultiviranom… ja sam za prirodne zakone.”40
„Otpadništvo najgore vrste“
Dr. Jovan Toševski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodeći ekspert za pitanja ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toševski govori, znanstvena zajednica sluša. U svojoj knjizi “Skrivena seksualnost” piše:
,,Muška homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva glavna nagona muškarca po morfopsihološkom modelu čovjeka, prije svega nagona za seksualnim spajanjem sa ženom. Homoseksualnost je jedna od najopasnijih pojava za našu vrstu… pada u oči utjecaj žena na povećanje broja stečenih homoseksualaca muškaraca kojih je sve više posljednjih desetljeća. Mušku homoseksualnost favorizira jaka biovlast najprije majke, a zatim cijele okoline, a žrtve su one osobe muškog spola koje imaju slabu muškost po rođenju. Te jedinke lako podliježu ženskom utjecaju, preuzimajući čak ženske obrasce ponašanja.
Homoseksualnost čovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u stvari je svjesno neopravdano usmjerenje koje se čini lakšim i različitim od obaveza koje muškost nameće. Osim toga, homoseksualnost se ne može podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu homoseksualnost predstavlja otpadništvo najgore vrste koje može biti stavljeno u grupu patoloških poremećaja i ne zaslužuje da bude stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer negira najvažniji modus žive prirode – dvospolnost. ” 41
Polazište da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest činjenica da je čitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru razmnožavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, znak je mentalnog poremećaja.
HOMOSEKSUALIZAM – KUDA VODI?
Destruktivni izvori zadovoljstva
Homoseksualizam i slične pojave (lezbijstvo, biseksualizam…) su oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude potiču na još destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istraživanjima 83 % homoseksualnih osoba tijekom života ima seksualne odnose sa više od 50 partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa partnerom u vezi neko vrijeme?! 42
Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima slične osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zločina koji se počine u različitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaključka da su ubojstva koje se počine u homoseksualnim zajednicama nešto najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama. Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri homoseksualca pokuša samoubojstvo.43 Studija pruža dokaz čvrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne orijentacije kod muškaraca. I drugi članci govore o tome, kao onaj objavljen u časopisu Pediatrics, o rizičnim faktorima za pokušaj suicida kod homoseksualne i biseksualne mladeži (14-21 god.). Oni homoseksualci koji dožive prirodnu smrt žive u prosjeku 18 godina kraće od heteroseksualaca. 44
Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiološki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD imaju 44 puta veću šansu da dobiju AIDS.45 Više od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci.46 Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom – 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije.47 Homoseksualci su glavni ‘prijenosnik’ i razlog zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistički značajnim brojevima.48 Također 15% homoseksualaca ima klamidiju.49 Pojava gonoreje 3,68 puta češća kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zaraženo.50 U istoj je zemlji zabilježeno da Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. 51
Korištenje lubrikanata 3 puta povećava vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije – lubrikant ima toksični učinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici čak tvrde da je korištenje lubrikanta među homoseksualcima češće od korištenja sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti. 52Ali priručnik za prevenciju HIV – a kojeg je izdao ‘Iskorak’, a financirao grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporuča upravo suprotno:
„Puno lubrikanata i na k**** i u dupe.“ 53
Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz činjenice da homoseksualci imaju 17 puta veću šansu da dobiju karcinom rektuma. 54 Treba li uopće reći da normalna upotreba organa ne dovodi do oštećenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta veću šansu da će konzumirati metamfetamin (sintetičku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om, naime, 43% novozaraženih HIVom u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu.55
Homoseksualci imaju smanjenu očekivanu životnu dob za 8 do 20 godina, kronično, moguće i smrtno oboljenje jetre – zarazni hepatitis koji povećava rizik od raka jetre, oboljenje imunološkog sustava koje je gotovo uvijek smrtno – uključujući i popratna tumorna oboljenja, upala pluća, rak debelog crijeva koji je često smrtonosan, različita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko veći rizik od samoubojstva… 56
Infantilini načini vlastite utjehe (mastrubacija, maštanje) lako dovode do psihičkog zarobljavanja. Budući da je uzrok homoseksualnosti neka neuroza mnogi slučajevi pate od depresije, psihosomatskih teškoća, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne tendencije. Postotak graničnih psihotika je veći nego u opžoj populaciji. Česta je i ovisnost o alkoholu, drogi…. Michael Bailey, istraživač koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni koji žive homoseksualnim načinom života izlažu bitno većem riziku oboljenja od određenih emocionalnih problema, između ostalog i sklonosti samoubojstvu, teškim depresijama i tjeskobnim neurozama.57 Dr. Satinover zaključuje: ,,Povezanost analnog odnosa i neprestanog mijenjanja partnera najopasniji je profil ponašanja!”58
Zbog svih ovih statističkih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu za transfuziju ‘homofobi’ nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda liječnici iznijeli statističke podatke, a homoseksualni aktivisti ne žele da se o tome govori u javnosti.
Umjesto zaključka
Sveto pismo Novoga zavjeta, nastavljajući se na dosljednu Starozavjetnu tradiciju naziva homoseksualne odnose „sramotnima“ i „protunaravnim“; tako sv. Pavao u Rim 1, 26-28 piše: “Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima, te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje”.